
Međutim, tokom godina problemi su se gomilali, a nedostatak ulaganja i odgovornosti doveo je do toga da deponija u jednom periodu nije imala ni potrebne dozvole. Prebacivanje krivice između različitih nivoa vlasti i rukovodstava kulminiralo je činjenicom da deponija danas više ne funkcioniše.
Prelomni trenutak bio je požar u maju 2024. godine, čiji uzrok još nije razjašnjen. Iako se pominje samozapaljenje, u javnosti su se pojavile i sumnje u druge okolnosti, posebno imajući u vidu da se otpad sve češće posmatra kao vredan resurs. Nakon požara usledile su blokade, u kojima je prednjačilo udruženje „Da ne dišemo duboko“, dok su se paralelno pojavile i kontroverze u vezi sa njihovim finansiranjem i troškovima.
Zbog zatvaranja deponije, lokalne samouprave bile su prinuđene da otpad transportuju u udaljene gradove, što je višestruko povećalo troškove i direktno pogodilo građane. Računi za iznošenje i deponovanje smeća naglo su porasli, u pojedinim slučajevima približavajući se računima za struju. Dok pojedini stručnjaci, poput advokata Radovana Novakovića, smatraju da Užicu treba nova deponija, jasno je da trenutna situacija najviše opterećuje građane Užica, Čačka i još osam opština, koji ovu uslugu plaćaju znatno skuplje nego stanovnici Beograda i Novog Sada.
Beograd / Novi Sad / Čačak / Užice
Iako građani širom Srbije plaćaju istu komunalnu uslugu, razlike u cenama iznošenja smeća među gradovima su primetne, a podaci pokazuju da su troškovi u Čačku i Užicu viši nego u Beogradu i Novom Sadu.
U Beogradu se iznošenje otpada obračunava po kvadratu stambenog prostora, sa cenom od oko 9,90 dinara po metru kvadratnom, što za prosečan stan predstavlja umeren mesečni izdatak. U Novom Sadu primenjuje se drugačiji model, pa se usluga najčešće naplaćuje po članu domaćinstva i iznosi oko 225 dinara mesečno po osobi. Tako četvoročlana porodica za ovu uslugu izdvaja približno 900 dinara.
Sa druge strane, u gradovima zapadne Srbije situacija je znatno drugačija. U Čačku cena iznošenja smeća iznosi oko 16 dinara po kvadratu, dok je u Užicu dostigla i 23 dinara po kvadratu, što ove sredine svrstava među skuplje kada je reč o ovoj komunalnoj usluzi.
To u praksi znači da stanovi slične kvadrature u Čačku i Užicu imaju osetno više račune u odnosu na Beograd. Primera radi, za stan od 60 kvadrata u Užicu mesečni trošak može preći 1.500 dinara, dok je u Beogradu za isti prostor taj iznos gotovo duplo manji. U Čačku su računi takođe viši nego u prestonici, i u proseku prelaze 1.000 dinara za stan srednje kvadrature.
Razlozi za ovakve razlike leže pre svega u troškovima upravljanja otpadom. U Užicu je problem sa deponijom „Duboko” doveo do potrebe za transportom otpada na udaljene lokacije, što direktno utiče na cenu. Slični logistički izazovi i troškovi utiču i na formiranje cena u Čačku.
I dok u većim centrima poput Beograda i Novog Sada razvijenija infrastruktura i veći broj korisnika omogućavaju niže jedinične cene, u manjim sredinama dodatni troškovi se češće prelivaju na građane.
Ovakav odnos cena sve češće otvara pitanje ujednačavanja komunalnih usluga, ali i održivosti sistema u sredinama gde su računi već sada među najvišima u Srbiji.
Glas zapadne Srbije
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2026. Sva prava zadržana.