
Stigao je do jednog brda iznad Ivanjice, gde su mu dugo lečili rane travama i melemima, ali mu nije bilo spasa.
Tu ga je sahranila sestra, kneginja Milica, a na njegovom grobu je sagradila malu crkvu.

Foto printscreen
Prilikom otkopavanja groba 1911. godine, ispod kamene ploče pronađen je muški skelet, pancirna košulja, srebrni šlem i ostaci barjaka, što govori da je svakako reč o nekom srpskom srednjovekovnom vlastelinu, međutim pouzdanih
podataka da pripadaju Bošku Jugoviću, još uvek nema.
Na grobu i na temeljima stare, novu crkvu je podigao Blagoje Luković iz Ivanjice 1929. godine i posvetio je Svetom knezu Lazaru. Posađeno je i novih devet hrastova, koji simbolizuju devet Jugovića. Danas ih je ostalo 7.
Hrast je sveto drvo i vekovima je narodu služio kao hram.
-Ispod tog drveta su se nekada ljudi pričešćivali ,i on je istovremeno predstavljao i vrstu hrama-kaže Snežana Ašanin etnolog Narodnog muzeja u Čačku
„Sećam se da je s nama pre nekoliko godina kontaktirao čuvar tog mesta jer se dogodilo nešto zanimljivo i neobjašnjivo. Naime, jedan od devet hrastova se od starosti nadvio baš nad crkvicu. Grana gotovo da je legla na krov crkve u
kojoj je grob Boška Jugovića, preteći da prolomi crep i krovnu konstrukciju. Da se to ne bi dogodilo, čuvar je pozvao drvoseču sa motornom testerom da iseku granu. Međutim, tri puta se motorna testera gasila. Drvoseča se pope na krov,
upali motorna testeru, ali čim je prinese blizu grane, testera se ugasi i tako tri puta uzastopno. Kada je video šta se dešava, čuvar je odustao od sečenja grane, a pozvao nas je da nam to ispriča i pokaže granu koja nije dala na sebe“, priča hroničar ,ivanjičanin Raško Nešovanović.
Postojala je inicijativa da se uradi i DNK analiza tih moštiju, koja ako bi dokazala da se radi zaista o Bošku Jugoviću ovo mesto mogla pretvoriti u sveto i pozicionirati ga na turističku mapu Srbije. Malo ljudi zna da se ovde nalaze crkva i grob.
Samo oni pravi zaljubljenici u istoriju. Ono što je zanimljivo jeste što se u blizini nalazi i Caričina voda za koju se veruje da je lekovita.
Inače,selo u kom se nalazi takođe je dobilo ime po kosvskoj legendi, jer nakon što je sahranila brata, carica se sa ostatkom vojske spustila u dolinu reke Moravice, gde je organizovan privremeni logor.
Tu je izdahnuo veliki broj ratnika i zavladala prava beda, pa otuda i naziv sela,Bedina Varoš.

GZS
Dodaj sliku
Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, šovinističke ili preteće poruke neće biti objavljeni. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne održavaju stavove Glasa Zapadne Srbije.
Župana Stracimira 9/1, Čačak
redakcija@glaszapadnesrbije.rs | cacakvideo@yahoo.com
Izdavač: Privredno društvo GZS doo Čačak.
Glavni i odgovorni urednik: Gvozden Nikolić.
Registar javnih glasila Republike Srbije broj: IN000143.
Izrada: DD Coding
© Glas Zapadne Srbije 2025. Sva prava zadržana.