iz njegove sušare izlazi na tone najpoznatije srpske voćke u sušenom izdanju.

„Sušenjem šljive se bavim deset godina, počeli smo sa jednom malom sušarom, međutim, tržište je zahtevalo sve veće količine, ona smo počeli sa pravljenjem kapaciteta, danas možemo oko 30 tona dnevno da osušimo šljive. Imamo sedam hekatara naših voćnjaka, ali to nije dovoljno za našu proizvodnju, pa nedostatak sveže šljive dopunjujemo kupovinom”, rekao je Radomir Ljujić.

Šljive iz mrčajevačke sušare nemaju tradicionalno tržište , ranije se najviše izvozilo u Ruzsiju, kasnije u Moldaviju.

Iz mrčajevačke sušare svakodnevno izlazi na tone najpoznatije srpske voćke u sušenom izdanju, foto: 4N Studio

„Ja trenutno šljive plasiram na grčko tržište, u Makedoniju, u Bosnu, kao i na naše. Sada je sezona slava suve šljive mogu i u posne i u mrsne kolače, i u pite. Suve šljive su dobre i za zdravlje i smatram da treba što više da se koriste”, istakao je Ljujić.

Ljujić je istakao da ima budućnosti za ovaj srpski proizvod.

„Budućnost je da se organizujemo na tržištu, da budemo organizovani spski proizvođači, da zajednički nastupamo i da taj projekat država podrži. Planiramo i suve šljive da čokoladiramo, i još neke nove proizvode kako bi tržištu ponudili veći asortiman”, zaključio je Ljujić.

Uključenje emitovano u emisiji „150 minuta” na Prvoj teleeviziji:

GZS